Demokracija i ljudska prava 

Temeljna prava vrijede za sve osobe u EU-u, bez obzira na njihov status ili podrijetlo.

Neke su od tih sloboda stare koliko i Europa: pravo na život i slobodu, mišljenje i izražavanje.

Druge je pak trebalo redefinirati kako bismo išli u korak s vremenom. Zaštita osobnih podataka ili zabrana ljudskog kloniranja nisu bili ni u primisli prvih izabranih zastupnika prije četrdesetak godina.

Europski parlament smatra da osnovna ljudska prava ne završavaju na granicama EU-a.

Zastupnici redovito pojedinačno ili zajednički progovaraju o pitanjima ljudskih prava u zemljama izvan EU-a. Budući da se ta prava smatraju univerzalnima, odgovor je isti neovisno o tome krše li se ona u Mjanmaru/Burmi, udaljenom nekih 8 000 km, ili u Bjelarusu, na granici s Unijom.

Borba za ljudska prava u Europski je parlament dovela i njezine brojne istaknute sudionike.

Malala Jusafzai, pakistanska aktivistica u području obrazovanja djece, jesidske žene koje su bile zarobljenice islamske države u Iraku, doktor iz Demokratske Republike Konga, politički zatvorenici iz Latinske Amerike – svi su oni dobili priliku da izraze svoje mišljenje pred Europskim parlamentom.

Podupiranje demokracije ključan je element tih napora, kao što je istaknuto u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima: „Volja naroda je temelj državne vlasti.”

Zastupnici u Europskom parlamentu štite demokratske sustave diljem svijeta. Neki su putovali u daleke zemlje kako bi promatrali izbore, posredovali u sukobima i pružili potporu mladim parlamentima.

U osnivačkim tekstovima EU-a od čitave se Unije zahtijeva da u okviru svojih vanjskih poslova brani demokratska načela. No to je najočitije u Europskom parlamentu, jer za zastupnike, koji imaju iskustvo izbora i kampanja, demokracija je osobno pitanje.